Drugi
Smorno mi je smišljati naslove koji bi trebali saržati u sebi ono suštinsko, kada u mojim tekstovima nema suštine. Sve je duplo golo. Ogoljeno. Tako pišem, tako pričam, tako kazujem i pokazujem. Nema nagadjanja i tajnih signala. Valjda sam zato uvek u ILI - ILI statusima.
ILI me ne podnose ILI me vole do kostiju. ILI ih iritiram ILI ih zabavljam. ILI ih ubedačim ILI oraspoložim. II volim ILI ne volim. Tjah...pravo je čudo da se ne zovem Ilijana. Baš lepo ime.
Jednom davno (na brdovitoj zemlji na balkanu), strašno sam se zaljubila.
To je bila jedna od onih epskih ljubavi u kojoj je prosto očekivan ili skandalozni kraj ili nestvarna bajka bez kraja ( što ne postoj, naravno). Kako su, zbog mojih putovanja, sve moje ljubavi unapred bile osuđene na skandalozni kraj, tog puta sam bila čvrsto rešena da zaplovim u Never ending bajku, baš u inat svima.
Međutim...
93. godine je bilo jako teško živeti bajku, osim ako nije Krvava Bajka...još jedno putovanje, long distance calls, pisma, patnja i sve ostalo što ide na P...posle dva meseca razdvojenosti i sa prvim astronomskim telefonskim računom, ta velika ljubav se završila kao i sve ostale.
Nekoliko godina kasnije, sretnem ja tog mog nesudjenog, obradujem mu se kako valja i kako istinski osećam radost tako je i pokažem, a on onako, vidno uznemiren i zatečen u nekoj svojoj sopstvenoj nelagodi, kaže:
" Moram da ti se izvinim..."
"Ma daj, nema za šta, opušteno..." , kažem ja dzekovski.
"Ne, ne, molim te dozvoli mi da ti se izvinim. Nisam želeo da tako završimo."
"Pa dobro, ako tije tako lakše, prihvatam izvinjenje. Ionako smo idealizovali tu ljubav. Nije nam baš bilo nešto u krevetu.", izleti mi to moje duplo golo ničim izazvano.
On stoji, gleda me, procenjuje da li sam ozbiljna ili ne i donosi zaključak da je bolje da se nasmeje i shvati to kao šalu nego da primi udarac sujete direktno u pleksus.
A jbg, ponekad jednostavno idealizujemo Ljubav. Očekujemo vatromet i grčenje u stomaku svaki put kad se vidimo. Očekujemo stalno neku dramu i dokazivanje te iste ljubavi...
...a zaboravljamo da je ljubav tiha...skoro nečujna. Pravi majstor u šunjanju oko srca.
I traje dok ne mutira u veliko poštovanje. I prijateljstvo.
Dobar dan iz 50 nijansi sivog Beograda :)